Prof. Plenković bio je drag čovjek, prijatelj i osoba koja je uvijek bila spremna pomoći, dati savjet i potaknuti na izvrsnost. Bio je moj i naš učitelj, uzor i simbol.

Piše: red. prof. dr. sc. Zoran Tomić, redoviti član Europske akademije znanosti i umjetnosti

Preminuo je prof. dr. Mario Plenković (1947.), sveučilišni profesor informacijskih i komunikacijskih znanosti, profesor emeritus i redoviti član Europske akademije znanosti i umjetnosti. Od 2013. do 2021. vodio je doktorski studij Strateškog komunikacijskog menadžmenta Alma Mater Europaea/European Academy of Sciences and Arts u Mariboru i bio je i glavni urednik znanstvenih časopisa Informatologia (1980. - 2021.) te Media, Culture and Public Relations (2001. - 2021.).

Pored svih navedenih dužnosti prof. Plenković bio je utemeljitelj i rekao bih, uz prof. dr. Pavao Novosela, otac hrvatske komunikologije. Osoba koja je razvijala i afirmirala komunikacijske znanosti u Hrvatskoj i okruženju. Autor brojnih knjiga i udžbenika, znanstvenih radova i utemeljitelj i voditelj najutjecajnijih znanstvenih konferencija i simpozijuma s međunarodnim sudjelovanjem na ovom polju znanosti.

Prof. Plenković bio je drag čovjek, prijatelj i osoba koja je uvijek bila spremna pomoći, dati savjet i potaknuti na izvrsnost. Bio je moj i naš učitelj, uzor i simbol. Profesora Plenkovića poznajem više od dvadeset godina. Divio sam se njegovim izlaganjima na znanstvenim simpozijima, čitao i “gutao” njegove knjige i znanstvene radove, a nešto kasnije surađivali smo kao kolege nastavnici i profesori.

Posljednjih godina dopisivali bi se e-mailom (zadnji mi je poslao 24. prosinca 2021.), surađivali i viđali u Mariboru i Salzburgu. Prilikom jednog susreta na Alma Mater Europea u Mariboru poklonio sam mu moju knjigu “Odnosi s javnošću-Teorija i praksa”. Iznenadio se opsegom i dizajnom knjige. Držeći je u ruci upoznavao me s brojnim uglednicima, kolegama profesorima i “hvalio se” kakvu sam knjigu napisao. A ja bih u svakom upoznavanju dodao kako sam učenik prof. Plenkovića i da je u knjizi i duh ali i slovo mojega komunikacijskog uzora.

U međuvremenu, prof. Plenković mi je ponudio da budem član uredništva časopisa „Informatologija“ kojeg izdaje Hrvatsko komunikološko društvo, a čiji je glavni urednik prof. Plenković. Za “uzvrat” molio sam ga da bude recenzent moje knjige „Političko komuniciranje“, a tekst recenzije objavio sam na zadnjoj stranici knjige. Između ostalog napisao je […] „peto izdanje, dr. „. Tomića predstavlja značajan doprinos u izučavanju teorije, ali i prakse političke komunikacije u ovom dijelu Europe.“

Suradnju smo nastavili u novim izdanjima. Napisao je predgovor moje najnovije knjige “Temelji međuljudske komunikacije” naslovivši ga „Pro ottima communicatione“ (za najbolje komuniciranje). 

Naš zadnji i posljednji susret zbio se 24. rujna 2021. u Salzburgu na godišnjem zasjedanju Glavne skupštine Europske akademije znanosti i umjetnosti (EASA). Neizostavno s nama je bio naš dragi prijatelj i profesor Ludvik Toplak, predsjednik Alma Mater Europea u Mariboru. Nakon skupštine družili smo se s predsjednikom Akademije prof. em. dr. Klausom Mainzerom. Prof. Plenković mi je pričao o složenim odnosima u akademiji. Pitao me kada idem doma i pozvao me toga dana na večeru jer je sutradan imao predavanje na Sveučilištu u Salzburgu. Kako sam planirao put tog dana za Mostar zahvalio sam se i pozdravili smo se ističući kako ćemo se brzo vidjeti u Mariboru ili Zagrebu. Sada mi je žao da nisam ostao još jedan dan i družio se s velikim čovjekom i znanstvenim uzorom. Prilikom svakog rastanka uvijek bi pozdravio prof. dr. Branu Markića i rekao bi ‘pozdravite mi Mostar’.

Sada više nema živoga našeg prijatelja, učitelja, vizionara i graditelja prof. dr. Maria Plenkovića. No, On ostaje s nama. Sa svima nama koji smo s njim dijelili vrijeme i slična ili ista promišljanja o znanosti i obrazovanju. Za mene je bio Grande Mario, bio je suradnik, učitelj, uzor, sjajna osoba, prijatelj i čovjek znanosti.

Počivao u miru.