U renomiranoj zagrebačkoj Galeriji Vladimir Filakovac, otvorena je izložba slika akademskog slikara Trpimira Grgića. Nazvana „U kršu boja“, izložba daje uvid u suvremeno Grgićevo likovno stvaralaštvo koje je prožeto motivima hercegovačkog krajolika te obilježeno snažnim koloritom i sugestivnošću.
Otvorenje je pratio katalog s predgovorom povjesničara umjetnosti Marina Ivanovića koji je otvorio izložbu, a između ostalog je istaknuo važnost koju Sveučilište u Mostaru ima u promociji umjetnika, posebno onih koji su kao Trpimir Grgić vezani uz Sveučilište, te u sveukupnoj izgradnji svijesti o ulozi umjetnosti u suvremenom društvu. Zagrebačke poklonike likovnih umjetnosti pozdravili su i ravnatelj Kulturnog centra Dubrava Željko Šturlić te voditelj Galerije Vladimir Filakovac Svebor Vidmar.
Likovni kritičar Milan Bešlić čestitao je umjetniku na izložbi te je istaknuo kako „krški krajolik kao motiv ne pripada samo starijoj generaciji koja se u njemu dokazivala, nego sada imamo prilike vidjeti mlađeg umjetnika koji postavlja svoje vizualne teze o tome što taj krajolik jest, a one predstavljaju sasvim drugačije čitanje od onoga na koje smo naviknuli“.
U predgovoru kataloga, Marin Ivanović je zapisao:
„Naziv ciklusa i nazivi pojedinih djela nedvosmisleno upućuju na neposredan krajolik, hercegovački krš, divlji i mističan, ali i kultiviran i podčinjen. Zanimljivo je kako se percepcija toga istoga pejzaža razlikuje od umjetnika do umjetnika pa je, primjerice, slikar i pjesnik Vlado Puljić pisao o „užarenom kamenjaru“, „ljutom kršu“, spominjao „vidik strašne pustoši“ i uopće gajio gotovo antagonistički odnos prema tome „golom“ pejzažu te učvrstio tezu o melankoliji koja ide ruku pod ruku s vrućinom krša. Ovaj ciklus slika Trpimira Grgića možemo, kao i pjesništvo Puljićevo, smatrati solarnim jer se u njemu očituje dominacija sunca, odnosno njegove emanacije i mnogo je primjera u kojima jara i omara postaju metaforama ili duhovne malaksalosti ili potpune nepomičnosti (romani Françoise Sagan „Bonjour Tristesse“ i Giuseppea Tomasija di Lampeduse „Il Gattopardo“, antropološka studija „Tristes Tropiques“ Clauda Lévi-Straussa itd.). U toj bismo analogiji, u hrvatskom slikarstvu mogli smatrati solarnim opusima Dulčićeve pejzaže (motiv sunca, doduše na drugačiji način, kod Dulčića uočava i opisuje Igor Zidić), svakako krajolike Tihomira Lončara, a nadasve lumbardske motive Stipe Nobila. Kod Grgića, uostalom kao i kod potonjih slikarskih doajena (što se za Dulčića ne bi moglo sasvim tvrditi), nema tragova klonulosti ni sjete, ne osjeća se nikakva negostoljubivost niti prijetnja, ali ne manjka izvjesnog opreza i posljedične distanciranosti jer koliko god u neposrednom okoseblju autor vidio plodonosnost – rodnu maslinu, bređu lozu, raspuknuti šipak – ipak ne zaboravlja pravu narav prirode, njenu autogenost i neovisnost o čovjeku. Dok je kod Lončara i Nobila krajolik neposredno kultiviran, ali i „ropski nepomičan“ (Lampedusa), kod Grgića nema vidljivih tragova ljudske prisutnosti pa je i priroda dinamično slobodna. Solarnim temama dominira pejzaž, ali ne svaki, već onaj kod kojega je hipertrofirana svjetlost emanirana čistim i jarkim bojama te stvara dojam kako je riječ samo o jednom godišnjem dobu – ljetu. Slike iz ovoga ciklusa redom u svojim nazivima nose boje i svjetlost, kao što su „Sunce tjera oblake“, „Plavo obzorje“, „Svjetlosno žuta“, „Žuti masiv“, čime se dodatno naglašava autorova fascinacija sunčevim isijavanjem, odnosno vizualnim senzacijama koje stvara njegovo prelijevanje preko hercegovačkog krajolika.“
Trpimir Grgić rođen je 1983. godine u Čapljini. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti Gabrijel Jurkić u Mostaru, a Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru završio je 2007. godine u Širokom Brijegu na slikarskom odjelu u klasi prof. Antuna Borisa Švaljeka. Poslijediplomski studij Ars Sacra kod mentora prof. Ante Kajinića završio je 2009. godine. Izlagao je na petnaest samostalnih i više skupnih izložbi. Sudionik je brojnih simpozija i likovnih kolonija. Član je ULUBIH-a i DHLU. Dobitnik je nagrade DHLU-a 2019. godine. Trenutno je apsolvent na Poslijediplomskom doktorskom studiju na ALU Sveučilišta u Mostaru. Radi kao viši asistent na fakultetu Prirodoslovno matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.
Izložba ostaje otvorena do 23. rujna, a više informacija moguće je dobiti na linku.
