Bivši branič Širokog i Hajduka, trenutni igrač Šibenika Boris Pandža, nedavno je u ruke uzeo diplomu i postao magistar kineziologije na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Magistrirao je na temu “Utjecaj tjelesnog vježbanja na zdravlje i kvalitetu života”, a o svom akademskom putu, kao i profesionalnom i privatnom životu i ciljevima govorio je za SUM Sovu.

Razgovarao: Filip Kožul

Kada je i kako došlo do odluke da upišite Studij kineziologije?

Studij sam odlučio upisati 2014. godine kada sam se vratio u NK Široki Brijeg, budući da sam uvijek bio zainteresiran za tu vrstu studija, a ranije ga nije bilo u Mostaru. S dvadeset godina sam otišao u Hajduk, a već tada sam bio izvanredni student na Ekonomskom fakultetu do odlaska u Split. Kao profesionalni sportaš imao sam pravo na 50 % izostanaka s predavanja, ali zbog blizine uspio sam studiranje kombinirati s treninzima i utakmicama te tako izvršiti sve fakultetske obaveze. 

Je li bilo teško izvršavati fakultetske obaveze u kombinaciji s profesionalnom nogometnom karijerom?

Kada je riječ o formi i izvršavanju zadataka na fakultetu bilo je dosta sportova s loptom u kojima sam se snalazio jako dobro, a bio sam i u dobroj fizičkoj formi. Nekada je bilo teško kombinirati sve zbog mnogo putovanja, ali utakmice su uglavnom vikendom, pa sam uspio biti poprilično redovit i nije bilo prepreke koja se nije mogla riješiti. Sretan sam jer su i profesori uglavnom imali razumijevanja za mene i moj profesionalni angažman.

Kako ste općenito zadovoljni studiranjem i mogućnostima na Studiju i Sveučilištu?

Uvijek i u svemu ima prostora za poboljšanje, posebice u nekim infrastrukturnim segmentima, a kako bi se sve poboljšalo i podiglo na još veću razinu. Ovaj Studij je u vremenu kad sam ga ja upisao bio dosta mlad, tako da se još treba popularizirati kod nas, no generalno sam zadovoljan znanjem koje se iznese po završetku Studija.

Zašto Vam je bilo važno diplomirati i smatrate li da je diploma od važnosti sportašima?

Htio sam diplomirati zbog svog osobnog zadovoljstva. Još ne znam koliko će diploma biti od pomoći i značaja, jer sam i dalje u aktivnoj igračkoj karijeri. Međutim, kada završim s profesionalnom karijerom i ukoliko se poželim u budućnosti baviti ovim poslom sigurno je da će mi biti od pomoći. No, vidjet ćemo u kojem će me smjeru život usmjeriti.

Smatrate li da ste u sportskoj karijeri postigli sve što ste željeli?

Ne žalim ni za čim. Ispunio sam puno osobnih ciljeva. Najprije sam htio doći do seniorske momčadi u klubu u kojem sam počeo, a to je bio Široki Brijeg. Kao dijete sam navijao za Hajduk i ostvario sam san iz djetinjstva kada sam zaigrao za taj klub. Jedina neostvarena želja je igranje u engleskoj Premier ligi. Po tom pitanju je bilo nekih kontakata u mladosti, ali san se nije do kraja ostvario.

Podijelite s nama detalj iz karijere kojeg se najradije sjetite. Na što ste najviše ponosni?

Posebna sjećanja su svi ostvareni uspjesi, ali i trenutak kada sam bio prvak igrajući u Širokom 2006. godine. Također se sjećam atmosfere na Pecari i osvajanja trofeja Kupa 2017. godine, zbog načina na koji je on osvojen i zbog cijelog dojma i sreće navijača koja se tih dana osjetila i u Širokom Brijegu. S osmijehom pamtim i utakmicu protiv Heartsa na gostovanju kada smo istrčali na travnjak. Ta atmosfera u Škotskoj bila je nešto posebno. Također po lijepom pamtim i Kup osvojen s Hajdukom. Bilo je sjajno.

Tko Vam je u životu najveća podrška?

Najveća podrška mi je supruga, ali i cijela obitelj koja je uvijek bila tu za mene, majka, otac i sestra. To su ljudi koji su kroz život uvijek bili uz mene.

Planirate li poslije igračke ući u trenersku karijeru?

To mi je sigurno jedna od opcija, planiram ostati u sportu, svakako u nogometu. Vidjet ćemo gdje ću se pronaći i kakva će biti ponuda, ali i potražnja za rad. To vrijeme će doći ubrzo, jer se moja karijera bliži kraju.

Što biste savjetovali mladima koji se žele okušati u profesionalnom sportu ili upisati ovaj Studij?

Važno je u životu biti uporan u svemu. Koji god posao radili ne smijete odustati, a što se tiče profesionalnog sporta, posebice nogometa, morate biti svjesni da taj život nije med i mlijeko. Puno je stvari koje obični laici i navijači sa strane ne vide. Jamstvo za uspjeh u ovom poslu ne postoji, mnoge se stvari moraju poklopiti. Najvažnije je ostati zdrav, a upornost i trud su ključni te samo ako vam se posreći imate priliku otići na najvišu razinu. Kada je riječ Studiju jako je dobar, jer daje veliku mogućnost za dalje. Važno se stalno nadograđivati i učiti, a ne ostati samo na onom što si naučio na fakultetu, već se nastaviti razvijati i graditi na sve moguće načine.

* Boris Pandža karijeru je počeo u kadetima Zrinjskog. Brzo je stigao na Pecaru, gdje je prošao sve uzraste, te je 2006. godine zaigrao za seniorsku momčad. U dresu Širokog Brijega iskazao se prvenstveno borbenošću i umijećem zaustavljanja ubacivanja (zahvaljujući svojoj visini), igrajući na poziciji desnog stopera. Ubrzo se javilo zanimanje većih klubova, kao što je njemački velikan Schalke 04. Početkom 2007. godine potpisao je 4,5-godišnji ugovor sa splitskim Hajdukom, u konkurenciji i s Dinamom, koji je također bio zainteresiran za usluge talentiranog stopera. Splitski ga je klub kupio za oko 200.000 €, i uz to da će od njegova sljedećeg transfera 60 % ići Hajduku, a 40 % Širokom Brijegu.  Između ostalih još je igrao za belgijski Mechelen i poljski Górnik Zabrze. Nastupio je 13 puta za mladu reprezentaciju BiH, te 21 put za seniorsku reprezentaciju.