Ovogodišnji hrvatski eurovizijski adut, 21-godišnji Marko Bošnjak iz Rame, stigao je u Basel, gdje ga čeka više od tjedan dana intenzivnih priprema za nastup života. Hrvatska će zasjati 13. svibnja, i to kao 14. na velikoj eurovizijskoj pozornici, a Marko je pun strepnje, uzbuđenja, pozitive – i, što je najvažnije, čvrstog samopouzdanja. Čim je stigao u ovogodišnju eurovizijsku prijestolnicu, odmah nam se javio i otkrio sve pikanterije priprema koje mu trenutačno ispunjavaju dane i podižu adrenalin. Kako su izgledale vaše pripreme za put u Basel?

Pripreme su bile intenzivne, ali u pozitivnom smislu. Kad znaš da ideš predstavljati svoju zemlju na tako velikoj pozornici, želiš da sve bude savršeno – od glazbe, preko nastupa pa sve do najsitnijih detalja u logistici. Bilo je naravno trenutaka stresa jer imamo puno stvari o kojima treba voditi računa, od proba, tehničkih detalja, kostima, do pakiranja svega što mi treba za dane provedene u Baselu. Uza sve to, trudim se balansirati emocije i držati tremu pod kontrolom, iako vjerujem da je zdrava doza treme uvijek prisutna jer pokazuje koliko mi je stalo. Proces je bio dug, ali rad s timom koji me okružuje učinio ga je lakšim. Svi radimo s istim ciljem, da Hrvatsku predstavimo na najautentičniji mogući način.

Koliko ste stvari ponijeli i tko vam je najviše pomogao?

Rekao bih da nisam od onih koji pakiraju cijeli ormar, ali kada ideš na tako važan događaj, shvatiš da je svaka sitnica važna. Ima dosta kostima za probe, za službene ceremonije, a onda i privatnih stvari koje mi pomažu da se osjećam kao kod kuće gdje god da jesam. Najviše su mi pomogli bliski ljudi, od organizacije do onih klasičnih savjeta "jesi li ponio ovo ili ono". Srećom, okružen sam ljudima koji paze na detalje, pa imam potpuni mir da se mogu fokusirati na ono najvažnije – glazbu i nastup.

Što su vam poručili roditelji i sestre?

Obitelj je moj najveći oslonac i njihove riječi su mi uvijek važne. Znaju mi napisati poruku u kojoj se istovremeno šale na moj račun i daju mi vjetar u leđa, što me uvijek podsjeti koliko je važno ostati prizemljen u svemu ovome. To su male stvari, ali za mene ogromne.

Jeste li ponijeli neki predmet koji vam daje vjeru da će sve proći u najboljem redu?

Uvijek sa sobom nosim male uspomene koje me podsjećaju na dom i obitelj. Meditacija i afirmacije me smire, pomažu u fokusiranju i podsjete da ništa nije veće od ljubavi i zahvalnosti koju nosim u sebi.

Kako su vas dočekali u Baselu i što ste prvo napravili kada ste stigli?

Doček je bio izuzetno topao i profesionalan. Organizacija je na visokoj razini, i osjećao sam se dobrodošlo od samog početka. Prvo što sam napravio nakon dolaska bilo je da se malo aklimatiziram, prošetao sam oko mjesta gdje boravimo, udahnuo taj "eurosongovski" zrak i pokušao upiti atmosferu. Volim stvoriti svoj prostor, bez obzira na to gdje se nalazim, kako bih se pripremio fizički i mentalno za sve što slijedi.

Večernji.ba