Razgovarala/Ivana Musa
Antonija Čerkez, diplomirala je na Studiju informatike na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru u intervju za SUMSovu govori o novoj pjesmi i svom susretu sa mladima iz Centra Ivan Pavao.
S obzirom na epidemiološku situaciju koja nas je zadesila, kako je pandemija utjecala na Vaše pjevanje?
Što se tiče korone i cijele ove situacije, ja bi stvarno zgriješila kad bih rekla da nisam imala posla, samo nisam radila prva dva mjeseca kada je bio teški Lock-down. Bila sam svjesna da će za vrijeme Korizme gaže opasti te sam odlučila otići u Sarajevo da vidim kako ću se snaći u struci i upisala sam praksu. Jednostavno sam tip koji nije naučio sjediti kući i ne raditi ništa. U Sarajevu sam bila dva mjeseca gdje sam radila u jednoj agenciji za marketing i stvarno sam se super snašla.
Možemo li u skorije vrijeme očekivati novu pjesmu?
Što se tiče nove pjesme planiram jako puno toga, na puno sam sastanaka, puno nekih planova, ali za ništa još nije dogovoreno točan datum. U planu je, ne jedna nego više novih pjesama.
Kako ste usklađivali obaveze oko fakulteta i pjevanja?
Ja vjerojatno da nisam bila sigurna da ću moći iznijeti fakultet i pjevanje, nikad se ne bih počela baviti pjevanjem. Ali pošto sam jarac u horoskopu, strašno sam tvrdoglava i ambiciozna i koliko god ne spavala, bila udaljena od društva i druženja s ekipom, znala sam da će mi se to jednog dana sve isplatit. I naravno, fakultet mi je uvijek bio na prvom mjestu i da mi je došlo ijednom da biram izabrala bih fakultet pa kasnije što stignem.
Vidite li se u budućnosti da radite u struci?
Naravno, ako bi mi se pružila prilika s obzirom da sam prošla jedan vremenski period kroz staž te sam se snašla u toj ulozi.
Koji je povod bio nastanka pjesme „Nevolja“ s grupom Stari Zvonik?
Pjesmom „Nevolja“ htjeli smo obilježit desetogodišnje postojanje grupe Stari Zvonik, jer ipak deset godina nije malo. Za samu grupu najviše me je vezalo to što smo bili i ostali kao jedna obitelj. Meni su oni bili druga obitelj i znam dan danas što god mi trebalo ili bilo kome od njih, mi smo tu jedni za druge.
Kako je došlo do samog sklapanja ugovora s Banom Opačićem?
Do sklapanja ugovora je došlo kada mi se Bane javio putem Instagrama i kazao kako mu se sviđa moj rad koji je vidio na mom Instagram profilu. Moram reći kako sam istinski bila sretna i da je to bilo nešto o čemu sam oduvijek maštala. No nije sve bilo onako kako sam zamislila. Ugovor je uistinu bio korektan. Potpisali smo ga na sedam godina s mogućnošću produžetka, što je se više približavala objava pjesme ja sam osjećala da se nisam mogla izraziti i biti ono što jesam.
Susreli ste se s mladima iz Centra Ivan Pavao. Kako je protekao susret?
Oni su bili u posjeti Širokom Brijegu. Zvali su me kao predavača, htjeli su da im ispričam nešto o svome životu. Otkrila sam trikove mladima kako da ono što rade i vole uspješno promoviraju na društvenim mrežama, ali ujedno i ohrabrila da rade na sebi sudjelujući na raznim edukacijama i projektima.
Vaše umjetničko ime je „Antoniette“, otkud sama ideja za tim nazivom?
Zapravo to je sve nastalo u vremenskom periodu kada sam bila šesti razred, jer je tada bilo fora mijenjanje imena na Facebook-u, upravo zbog krađe identiteta koja je bila aktualna. Ja nikada nisam imala svoje pravo ime, bila sam sve samo ne Antonija Čerkez. Na nagovor svoga prijatelja promijenila sam ime u „Antoniette“ te je do danas ostalo tako, nikada nisam imala predstavu da će to biti moje „umjetničko ime“ jednoga dana.
